Celuloza dobivena kemijskom metodom i mehaničkom metodom naziva se pasta u boji, obično žuta ili smeđa, kako bi se zadovoljili zahtjevi papira koji koristimo i estetski učinak, potrebno je izbijeliti celulozu, izbjeljivanje je korištenje odgovarajućeg izbjeljivača kroz zahtjeve oksidacije, redukcije ili razgradnje, lignin u pulpi se taloži ili blijedi, tako da pulpa postaje bijela.
Zatim pogledajmo neke od načina na koje se izbjeljivanje obično koristi.
1, metoda oksidativnog izbjeljivanja, upotreba oksidativnog izbjeljivača, kao što je hipoklorit, itd., za uništavanje strukture lignina, njegovo otapanje, kako bi se postigla svrha poboljšanja bjeline pulpe, ali ovo zagađenje okoliša izbjeljivačem s klorom je relativno velika, pa je postupno zamijenjena metodom izbjeljivanja kisikom.
2, metoda redukcijskog izbjeljivanja, upotreba redukcijskog izbjeljivača za promjenu strukture osnovne skupine boja, tako da je prikladnija za mljevenje drvne pulpe, kemijske strojeve i druge vrste izbjeljivanja pulpe s visokom pulpom, jer neće uzrokovati gubitak vlaknaste komponente i može zadržati karakteristike izvorne pulpe. Međutim, postojanost bjeline papira izrađenog ovom metodom izbjeljivanja je relativno loša, a izvorna boja će se vratiti nakon razdoblja svjetla.
